Ni mene/Work in progress
<UNDER ETERNAL CONSTRUCTION>
Dakle,
s obzirom da je sve kako jeste, je li, kratka informacija: postoje endingtales i neverending ones; Projekti za jednokratne upotrebe, Projekti za nikakve upotrebe i Projekti za vjecne upotrebe.
NI MENE nije projekat. Nije ni Endingtale. NI MENE je NEVERENDINGTALE. Vjecita konstanta, vjeciti proces, vjecito konstantan proces… NI MENE je stanje. Ultimativni oblik postojanja.
Filozofska skola za sebe. Karmicka neminovnost.
NI MENE je ZAUVIJEK.
COMPOSITION/S ( MORE… )
POEMA za klavir, violinu, violu, timpane, alt & electronics/fis-moll
( “for Cptn. N_go, ad aeternus” )
1. ABSCONDITUS
2. ADVERSUS
3. ABSENTIS
4. ADVERSUS II
5. AMBITUS
6. ASSIDUE
7. AETERNUS -
POEM ( MORE… )
NI MENE
I…kad… ti sebe… dajem…
I… kad… ti sebe… oduzimam…
I… kad… te razaram… rastvaram…
Uvijek meni…
I uvijek meni…
Uvijek meni…
PRAŠTAJ SVE!
I…kad… mi sebe… daješ…
I… kad… mi sebe… oduzimaš…
I… kad… me razaraš… rastvaraš…
Uvijek tebi…
I uvijek tebi…
Uvijek tebi…
PRAŠTAM SVE!
Na javi u kojoj mira nemam,
ljubim ti ruke, udišem dah,
ne daš mi trena da udahnem zrak,
i sve jedno… mi je,
i sve drugo… jedno ( mi ) je,
i sve( )jedno… je,
OSIM TEBE!
MOVIE ( MORE… )
SINOPSIS
San. Godina 2170. Sve ima svoj ustaljeni tok…
No nakon godina akumulacije sivila, dešava se preokret: vodja svesistema naredjuje njegov raspad; svako neka ucini ono što bi najradje ucinio. Bez straha od odmazde, predrasude; bez straha od greške.
Tako svi i napravise. No što zacudi je da je sve to Nešto nesto bi mogli uciniti svakako. No stecena sloboda uliva strah, nepoznat je osjecaj.
Svi su sretni. Ali strah od prolaznosti srece tjera na samoinicijativno odricanje od nje. Tako se svi vracaju ustaljenim tokovima, ustaljenom bitisanju. Mozda s jednom razlikom: cini im se da to što nose u sebi, dijele sa drugima. Svako spozna Nesto i, u sebi, muklo sretan, nastavi po starom…
Kompozicija «Ni mene», kao i istoimeni kratkometražni muzicki art film govore o apsolutnim emotivnim krajnostima što se odigravaju duboko unutar duše… To je prica o ( pre )davanju i ( od )uzimanju; o nehtijenju prihvatanja prolaznog i prolaznosti… Govori o procjepu unutar duše kojeg takve emocije stvaraju ( u stelarnim omjerima su takva dešavanja definisana astronomskim «Schwarzschild radiusom» ). Stvarnost je onakva kakvom je doživljavamo; realnost u emotivinim okvirima biva uvijek gradjena na temeljima subjektivnosti.
«Istina je neizgovoriva», rekao je Buddha obrativši se jednom prilikom svojim poklonicima. Ženski i muški princip su poput sna i jave, noci i dana: java u principu ne razumije san, kao što ni noc ne razumije dan ( i obrnuto ). No da li uopšte trebaju o tome da si postavljaju pitanja, s obzirom da su samim cinom stvaranja definisani kao jedno od drugog ( ne) odvojivi?
«Sociološki vampirizam»
( trovanje jedinke virusom mase, tj. virusom etabliranih društvenih normi; virusom nametnutih pravila, te predrasuda koje nemaju nikakvo utemeljenje u logici).
S tim u vezi, zakljucci izvedeni na osnovu neznanja i predrasuda truju stvarnost, unazadjuju društvo, cineci realnost apsurdnom… Takvi zakljucci se izvode s namjerom anuliranja individualnosti, s namjerom «usisavanja» istih u postojece sisteme ili iskljucivanja istih iz sistema. To se šekspirovski može odnositi na Romea i Juliju, na odnos nadredjenog prema podredjenom; superiornog prema inferiornom; bezosjecajnog prema emotivnom. Covjek je naviknut na svoje krvopije, a da toga najcešce nije ni svjestan. U tome leži tajna nevidljive moci svakog sistema.