TEXTS

J.Thomas Walker, u clanku pod nazivom “Postmodernizam i proucavanje buducnosti”, objavljenom 1996-e godine u Futures Research Quarterly-ju ( preveo Ognjen Strpic ), ga naziva “alternativnim nacinom davanja smisla svijetu”, te dalje govori da “on naglašava odbacivanje zapadne racionalnosti i hegemonije znanosti u prilog interesu za šire metode i sredstva koja je znanost odbacila. Postmodernizam istice da postoji više znacenja i interpretacija stvarnosti, a znanost je samo jedna od njih. Postmodernizam je na prvom mjestu plod zrelog kapitalizma i tehnoloških dostignuca… Postmodernizam ima više znacajki, kako se pokazuje u suvremenom razvoju arhitekture, likovnosti, glazbe i napose književnosti i književne teorije. Postmodernizam zagovara relativisticku konstrukciju višestrukih stvarnosti, preispitivanje konvencija te izostanak jednoobraznosti i kulturalne centriranosti. On stavlja naglasak na razlicitosti, fasciniran je inovacijom i promjenom, voli miješanje stilova, a tolerantan je prema rascjepkanosti i nejasnosti.”
Bosnu i Hercegovinu, zbog (ne)pogodnog geografskog položaja, od bure svakolikih bjelosvjetskih promjena zapuhne povjetarac s primirisom, te ponekom sjemenkom nadolazeceg vremena, koja, jednom ugniježdena u lokalno blato, pušta korijenje u domacinsko tlo i brzinom Carobnog Graha proklijava Nešto; oprašuje ga postojeci korov, taj sveobuhvatilac i prožimalac svakog postoje?eg živog. I tako od nestretne, polazne misli, jedanput prošle kroz lokalni probavni trakt, prikladno provarene, nastaje gnojivo, hrana novim mutantskim generacijama neiskorijenjivog ambrozijanskog primitivizma. Pocinje emitovanje lokalnog smrada, širi se zadah i vonj jedne Nove Stare Stege; nastaju Nove varijacije na temu Nametanja, Nepopustljivosti i Iskljucivog. Pojedinim velikim duhovima naših brda ne promakne suština; kadri su bili i bi?e da poput najelitnijih primjeraka ljudske vrste po povjetarcu namirišu suštinu orkana… No par svitaca u roju komaraca je ipak samo par svitaca u roju komaraca… Kako se usuditi posegnuti za svjetlom? Šamaramo se i ostajemo krvlju isflekani. Neki od nas se umom izoluju od uboda, pa ih ne svrbe toliko ta pod kožu snešena jaja, taj okot gamadi…
Misli o nadnacionalnom evropskom Erazma Roterdamskog, ideje humanizma, ideal o vladavini aristokratije uma i cinjenice da samo obrazovanje i umjetnost mogu udaljiti covjeka od barbarskog nagonskog… Sve smo mi to SUŠTINSKI PRESPAVALI… Kako onda uopšte pojmiti postmodernu, kada nam je i renesansa strana? Ovi predjeli nisu nikada živjeli, iskusili, taj suštinski, istinski, progres (uma), tu evoluciju duhovnih iskustava epoha. Stoga i jesmo nalik cistilištu, odvojeni skoro pa hermeticki od ostatka svijeta, da smrad nazadnog ne bi zapahivao obale progresa.
Još uvijek smo u vremenu rodovskih zajednica. Od ( post ) moderne imamo struju i peglu. No da se na nas ?ekalo da potpomognemo taj naš Um kojem citav svijet duguje pomenuto, sjedili bi i dan danas, nakon zalaska sunca, zgužvani, u mraku, cekajuci ne Godoa, nego Baba Jagu. Pardon – mnogi je još uvijek, ipak, bez obzira… cekaju.

1. BH POSTMODERNIZAM

J.Thomas Walker, u clanku pod nazivom “Postmodernizam i proucavanje buducnosti”, objavljenom 1996-e godine u Futures Research Quarterly-ju ( preveo Ognjen Strpic ), ga naziva “alternativnim nacinom davanja smisla svijetu”, te dalje govori da “on naglašava odbacivanje zapadne racionalnosti i hegemonije znanosti u prilog interesu za šire metode i sredstva koja je znanost odbacila. Postmodernizam istice da postoji više znacenja i interpretacija stvarnosti, a znanost je samo jedna od njih. Postmodernizam je na prvom mjestu plod zrelog kapitalizma i tehnoloških dostignuca… Postmodernizam ima više znacajki, kako se pokazuje u suvremenom razvoju arhitekture, likovnosti, glazbe i napose književnosti i književne teorije. Postmodernizam zagovara relativisticku konstrukciju višestrukih stvarnosti, preispitivanje konvencija te izostanak jednoobraznosti i kulturalne centriranosti. On stavlja naglasak na razlicitosti, fasciniran je inovacijom i promjenom, voli miješanje stilova, a tolerantan je prema rascjepkanosti i nejasnosti.”

Bosnu i Hercegovinu, zbog (ne)pogodnog geografskog položaja, od bure svakolikih bjelosvjetskih promjena zapuhne povjetarac s primirisom, te ponekom sjemenkom nadolazeceg vremena, koja, jednom ugniježdena u lokalno blato, pušta korijenje u domacinsko tlo i brzinom Carobnog Graha proklijava Nešto; oprašuje ga postojeci korov, taj sveobuhvatilac i prožimalac svakog postoje?eg živog. I tako od nestretne, polazne misli, jedanput prošle kroz lokalni probavni trakt, prikladno provarene, nastaje gnojivo, hrana novim mutantskim generacijama neiskorijenjivog ambrozijanskog primitivizma. Pocinje emitovanje lokalnog smrada, širi se zadah i vonj jedne Nove Stare Stege; nastaju Nove varijacije na temu Nametanja, Nepopustljivosti i Iskljucivog. Pojedinim velikim duhovima naših brda ne promakne suština; kadri su bili i bi?e da poput najelitnijih primjeraka ljudske vrste po povjetarcu namirišu suštinu orkana… No par svitaca u roju komaraca je ipak samo par svitaca u roju komaraca… Kako se usuditi posegnuti za svjetlom? Šamaramo se i ostajemo krvlju isflekani. Neki od nas se umom izoluju od uboda, pa ih ne svrbe toliko ta pod kožu snešena jaja, taj okot gamadi…

Misli o nadnacionalnom evropskom Erazma Roterdamskog, ideje humanizma, ideal o vladavini aristokratije uma i cinjenice da samo obrazovanje i umjetnost mogu udaljiti covjeka od barbarskog nagonskog… Sve smo mi to SUŠTINSKI PRESPAVALI… Kako onda uopšte pojmiti postmodernu, kada nam je i renesansa strana? Ovi predjeli nisu nikada živjeli, iskusili, taj suštinski, istinski, progres (uma), tu evoluciju duhovnih iskustava epoha. Stoga i jesmo nalik cistilištu, odvojeni skoro pa hermeticki od ostatka svijeta, da smrad nazadnog ne bi zapahivao obale progresa.

Još uvijek smo u vremenu rodovskih zajednica. Od ( post ) moderne imamo struju i peglu. No da se na nas ?ekalo da potpomognemo taj naš Um kojem citav svijet duguje pomenuto, sjedili bi i dan danas, nakon zalaska sunca, zgužvani, u mraku, cekajuci ne Godoa, nego Baba Jagu. Pardon – mnogi je još uvijek, ipak, bez obzira… cekaju.

Dakle, da sumiram: kako to izgleda postmodernizam na bosanski nacin? Evo nekoliko prijedloga…

“Fasciniran je inovacijom i promjenom”…

“Voli miješanje stilova”…

“a tolerantan je prema rascjepkanosti i nejasnosti”…

 

 

2. ... 17 CINOVA, NE RACUNAJUCI…

 

Moj ressentiment nije tajna… Za razliku od mitološkog osudjenika Sizifa, naša rabota je svojevoljna… Zbog toga još ogavnija… Apsurdizam bi bez daljnjeg mogao biti proglašen dominantnim uvjerenjem, da ne kažem religijom; sljedbenika kolone mu svakoga dana odaju pocast…

Jer zar bi iko iole upoznat sa elementarnim sokratovskim definisanjem vjecnosti uma bio u stanju ekstaticno se klatiti uz quasi neartikulisane urlike bica intelektualnih kapaciteta jednog homoerectusa?
Od nepismenosti je jedino gora polupismenost. Ona je kuga urbanog organizma; stvara privide i iluzije, uvjerenja koja tvore najizopacenije zablude.

Stockhausen je rekao odista istinu, kada je, osvrcuci se na vještacki forsiranu postromantiku Treceg rajha, izjavio: ” Sravnili smo gradove… Sada možemo ispocetka. ” The day after, kao jedinstvena prilika…

No jednome Le Corbusier-u treba dati šansu…

“Jeb*o Corbusier-a “, reci ce poletni pripadnik svoga roda u trenutku rijetke inspiracije…

 

EKSTRA.

 

 

 

3. EKSPERIMENTALNI DZET SET 2006

U vremenu quasi-dzetsetizma vlada quasi-kultura. Umjetnost Banana republika je otjelotvorenje nesinhroniziranog paradiranja i lošeg kica. Kao što bi bilo besmisleno u Somaliji danas investirati u plantažu lubenica, isto tako je besmisleno od Bosne danas ocekivati istinsko masovno ubijedjenje da je BOJKOT trulog i do bola isprostituiziranog bunda od nerca mainstream-a od elementarnog znacaja za društvo. U zemljama gdje su bogati ljudi pismeni ljudi ili se trude ne biti nepismenima, postoji kontinuitet u vrhunskoj umjetnosti. Omogucava se omasovljavanje iste, pojašnjava se svrha tišine i koncertnog bontona, postoje kriteriji koji definišu kvalitet. U Bosni i Hercegovini, bogati ljudi su uglavnom kulturološki analfabeti, a tradicionalna publika je naviknuta na koncertne šablone iz perioda nesvrstanosti. Mladju populaciju hvata panika od sala s Muppet-Show balkonima ispred kojih su toaleti što neodoljivo odišu mirisima kolonskih voda amonijakalne note. S tim u vezi se danas koncertni bonton i koncertni ambijent u masi slengovski definišu rije?ju «SMOR» ujedinjenom s parolom «Dodjoh, vidjeh, otidjoh» dok sva tri layer-a populacije, barem kada su progresivni koncepti umjetnosti u pitanju, složno primjenjuju ve? pomenutu prekrasnu revolucionarnu rijec: «BOJKOT». Nalazimo se u periodu tranzicije. Sudeci po trenutnoj realnosti u umjetnosti, u tranzitu smo iz malo cega u jedva nešto. EXPERIMENTAL JET SET CONCE(P/R)T je za ponekog. Lokaciono i konceptualno primjenjuje rijec «BOJKOT» kada su u pitanju mainstream i tri združena layer-a tranzitom smorenih. Sve to uz mogucnost da pored baklji kao praistorijskog izvora nocne rasvjete, pod subtilnim svjetlom uz live-prenos pijete pivo, kolu ili nešto tre?e. But no champaign or fancy coctails. Mi smo ipak samo eksperimentalni dzet set.